Volt Dizni Wikia
Register
Advertisement

Volter Elajas "Volt" Dizni (Decembar 5, 1901 – Decembar 15, 1966), bio je osnivač Volt Diznijeve kompanije, američki biznis magnat, animator, producent, reditelj, scenarista, pisac, filantrop, sinhronizator i karikaturista. Jedan od najpoznatijih i najprepoznatljivijih animatora na svetu, Dizni je takođe bio i kreator američkog zabavnog parka Diznilend i takođe je bio i ko-osnivač Volt Diznijeve produkcije, sa svojim bratom Rojem Diznijem, profitabilne korporacije, koja se danas zove Volt Diznijeva kompanija. Volt Dizni je, takođe, sa Abom Ejverksom kreirao Miki Mausa i poznat je kao kreator Mikijevog glasa i Mikijev drugi (i prvi značajni) sinhronizator.

Detinjstvo i mladost[]

Beba volt

Volt Dizni kao beba

Volter je rođen 1901. godine u Čikagu, kao dete Elijasa Diznija i Flore Kol. Dobio je ime po ocu i po bliskom porodičnom prijatelju Volteru Paru, svešteniku Saborne crkve Svetog Pola. 1906. godine njegova porodica se preselila na farmu blizu Marseline, Misuri. Porodica Dizni je prodala farmu 1909. godine i živeli su u iznajmljenoj kući do 1910. godine kada su se preselili u Kanzas Siti. U to doba Volt je imao 9 godina.

Mali volt

Volt kao dečak

Prema evidenciji Javne škole Kanzas Sitija, on je počeo da pohađa Bentonovu gramatičku školu 1911. godine i diplomirao je 8. juna 1917. godine. Tokom tog vremenskog perioda, Dizni je pohađao Umetnički Institut u Čikagu.

Volt prvi svetski rat

Volt Dizni u Prvom svetskom ratu

Prvi svetski rat[]

Napustio je školu kada je imao 16 godina i postao je vozač volonter hitne pomoći u Prvom svetskom ratu, pošto je izmenio podatke na svom rodnom listu (promenio je da mu je godina rođenja 1900. kako bi mogao da bude regrutovan). Služio je kao član Hitne pomoći Crvenog krsta Američke sile u Francuskoj do 1919. godine.

Počeci rada u zabavnoj industriji[]

Volt i ab

Volt Dizni i Ab Ejverks

Ejverks - Dizni Komercijalni Umetnici[]

Dizni se vratio u SAD, preselio se u Kanzas Siti i sa svojim drugom, Ab Ejverksom, oformio je kompaniju "Ejverks -Dizni Komercijalni Umetnici" u januaru 1920. godine. Kompanija je bankrotirala, tako da su se Dizni i Ejverks morali zaposliti u Filmsku korporaciju za reklame Kanzas Sitija, gde su radili na animiranim reklama za lokalnu producentsku kuću.

Smehogram

Smehogram

Smehogram[]

1922. godine Dizni osniva Smehogram Inc. gde je stvarao kratke crtaće bazirane na popularnim bajkama i dečijim pričama. Među njegovim zaposlenicima našli su se Ab Ejverks, Hju Harman, Rudolf Ajzang, Karmen Maksvel i Fric Friling. Crtaći su bili popularni u okrugu Kanzas Sitija, ali su njihovi troškovi prekoračavali zaradu. Posle kreiranja poslednjeg crtaća, igrano-animirane Alise u zemlji čuda, studio je objavio bankrot u julu 1923. godine. Voltov brat Roj pozvao ga je da se preseli u Holivud, a kako je zaradio dovoljno novca za jednosmernu kartu za Kaliforniju, ostavio je svoje stvari iza sebe, samo noseći završen projekat Alisa u zemlji čuda sa sobom.

Alisine komedije[]

Alisine komedije

Alisine komedije

Dizni i njegov brat Roj osnovali su kompaniju Studio braće Dizni u garaži njihovog ujaka Roberta i potpisali su ugovor sa njujorškim distributerima Margaret Vinkler i njenim verenikom Čarlsom Mincom. Virdžinija Dejvis, glumica koja je glumila Alisu, dovedena je iz Kanzasa, kao što je doveden i Ab Ejverks. Od 1926. godine, Studio braće Dizni, promenio je ime u Studio Volta Diznija; ime Produkcija Volta Diznija usvojeno je 1928. godine. Zaposlenica studia, Lilijan Bounds, postala je žena Volta Diznija; venčali su se 13. jula 1925. godine.

Alisine komedije su bile jako uspešne, takođe su se istakle još dve glumice, Davn O`Dej i Merdži Gaj, koje su glumile Alisu, pošto roditelji Virdžinije Dejvis nisu pristali da njihova ćerka glumi u Alisinim komedijama zbog smanjenja plate. Luiz Hardvik je takođe nakratko glumila Alisu. Snimanje ove serije trajalo je do 1927. godine, fokusirali su se više na animirane likove, naročito na mačka po imenu Julije, koji je posle dobio ime mačak Feliks, nego na živu Alisu.

Osvald, srećni zeka[]

Osvald-0

Zeka Osvald

1927. godine, Čarls Minc je oženio Margaret Vinkler, preuzeo je kontrolu njenog biznisa, i naručio je nove animirane serije za sboju kompaniju Juniverzal pikčers. Nova serija, Osvald, srećni zeka, doživela je trenutni uspeh i lik zeke Osvalda postao je jako popularan. Diznijev studio se proširio i Volt je zaposlio svoje stare zaposlenike iz Kanzas Sitija, Harmana, Ajzanga, Maksvela i Frilinga.

Februara 1928. godine, Dizni je otišao do Njujorka, da sa Mincom pregovara o višoj proviziji po crtaću, ali je bio šokiran, ne samo kada mu je Minc rekao da želi da smanji proviziju, nego i da ima potpisane ugovore sa njegovim animatorima, uključujući, Maksvela, Harmana, Ajzanga i Frilinga, ali posebno isključujući Ab Ejverksa, i reko mu je da će ako Dizni ne prihvati smanjenu proviziju, osnovati novu produkciju. Juniverzal je u svom vlasništvu imao autorska prava nad zekom Osvaldom. Dizni je to odbio, izgubivši pritom veliki broj zaposlenika i on, zajedno sa Ejverksom i još nekolicinom animatora koji ga nisu napustili, počeli su da tajno rade na novom liku, mišu, koji će zauzeti Osvaldovo mesto.

Oni koji su napustili Diznija su radili kao animatori u Vinkler studiu, koji su vodili Minc i njegov šurak Džordž Vinkler. Kada je taj studio propao, Juniverzal je nastavio da radi na crtaćima zeke Osvalda, na kojima je radio Volter Lanc. Minc je radio na crtaćima Luda mačka, a Harman, Maksvel, Ajzang i Friling prodali su lika sličnom zeki Osvaldu, koga su nazvali Bosko, Leonu Šlezingeru i Varner Brosu i počeli su da rade na prvim epizodama Luni Tunsa.

Miki Maus i Luckaste simfonije[]

Kreiranje Miki Mausa[]

Miki parobrod

Miki Maus u crtanom filmu Parobrod Vili

Kršten od strane Lilijan Dizni, Miki Maus je imao svoj filmski debi u crtaću Ludi avion, koji je kao i prethodni Diznijevi radovi, bio nem. Posle neuspeha sa Ludim avionom i njegovim nastavkom Galopirajućim Gaučom, Dizni je kreirao zvučni crtać pod imenom Parobrod Vili. Biznismen Pat Pauver obezbedio je Dizniju sredstva za snimanje. Parobrod Vili bio je veliki uspeh, a Ludi avion, Galopirajući Gaučo i svi naredni Mikijevi crtaći bili su zvučni. Sam Dizni je obezbeđivao vokalne efekte u ranim crtaćima i pozajmljivao je glas Miki Mausu sve do 1947. godine, kada ga je zamenio škotsko-američi sinhronizator Džejms MekDonald.

Luckaste simfonije i novi ugovor[]

Luckaste

Luckaste simfonije

Miki Mausovim serijama 1929. godine pridružile su se serije muzičkih crtaća pod nazivom Luckaste Simfonije, koje su otpočele crtaćem Ples kostura. Iako su obe serije bile uspešne, Diznijev studio nije video pravilnu podelu profita od strane Pat Pauvera i 1930. godine, Dizni je potpisao ugovor sa Soni/Kolumbija pikčersom, ostavljajući iza sebe Pat Pauvera i Ab Ejverksa, koji je bio namamljen da potpiše ekskluzivan ugovor sa Pauverom. Nakon blagog uspeha Ab Ejverks studija, Ejverks se 1940. godine vratio Dizniju

Do 1932. godine, Miki Maus je postao najpopularniji animirani lik velikog platna, i mnoge konkurentne kompanije kao Van Buren i Dragulji sa ekrana kreirali su klonove Miki Mausa u nadi za profitiranjem na Diznijevom uspehu. Nakon raskidanja ugovora sa Soni/Kolumbijom i potpisivanja sa MGM/Ujedinjeni umetnici 1932. godine, Volt je otpočeo kreiranje Luckastih Simfonija u novom tehnikolorskom procesu, što te crtaće predstavlja prvim crtanim filmovima u boji. Prvi crtać u boji bio je Cveće i drveće, koji je dobio Oskara za najbolji crtać 1932. godine. Iste godine, Dizni je primio Oskara za kreiranje lika, Miki Mausa, čije su serije rađene u boji od 1935. godine, zajedno sa još nekoliko sporednih likova, kao što su Paja Patak, Šilja ili Pluton.

Diznijeve ćerke[]

Kao Mikijev ko-kreator i producent, Dizni je bio slavan skoro kao i njegov animirani lik, Miki Maus, ali ta slava nije previše uticala na njega. Njegova najveća želja je bila da dobije dete, pre svega sina, iako su se Volt i Lilijan trudili, nije im polazilo za rukom. Konačno su dobili ćerku, 18. decembra 1933. godine, kojoj su dali ime Dijana Meri Dizni, a ovaj par je usvojio ćerku Šeron Me Dizni, koja je bila rođena 21. decembra 1936. godine. Volt je jako voleo obe ćerke.

Prvi dugometražni crtani filmovi[]

Diznijeva luda ideja: Snežana i sedam patuljaka[]

Volt i patuljci

Volt predstavlja patuljke

Iako je njegov studio producirao dve najuspešnije animirane serije u istoriji, profit je idalje bio nezadovoljavajuć za Diznija, tako da je on počeo da planira snimanje dugometražnog crtanog filma 1934. godine. Kada su zaposlenici Diznijeve produkcije, kao i producenti ostalih kompanija filmske industrije, čuli za Diznijevu ideju o snimanju dugometražne verzije Snežane i sedam patuljaka, nazvali su taj projekat "Diznijeva luda ideja" i bili su sigurni da će ovaj projekat uništiti Diznijevu produkciju. Lilijan i Roj trudili su se da odgovore Volta od ovog projekta, ali on je nastavio da ostvaruje plan. Zaposlio je profesora umetnosti Don Grama, kako bi mogao da vežba sa zaposlenicima produkcije i koristio je Luckaste simfonije, kao platformu za eksperimetisanje realistične animacije, karakteristične animacije likova, specijalnih efekata i upotrebu specijalizovanih procesa i aparata kao što je npr. višestrana kamera.

Volt oskar

Volt Dizni prima Oskar za Snežanu i sedam patuljaka od Širli Templ

Sve ovo vežbanje i razvijanje novih načina animiranja korišćeno je kako bi podiglo kvalitet produkcije, kako bi mogla snimiti dugometražni crtać po Diznijevoj želji. Snežana i sedam patuljaka, kako je crtać bio nazvan, produciran je od 1935. godine do sredine 1937. godine, kada je studiju nestalo novca. Kako bi stekli materijalna sredstva za nastavak snimanja Snežane, Dizni je prikazao grub isečak crtaća kreditnim službenicima Američke banke, koja je dala novac studiju kako bi se mogao završiti crtać. Gotov crtani film premijerno je prikazan 21. decembra 1937. godine; kraj crtanog filma dočekan je velikim ovacijama. Prvi animirani film na Engleskom jeziku i u tehnikoloru, Snežana i sedam patuljaka, realizovan je februara 1938. godine pod novim ugovorom sa RKO Radio pikčersom. Ovaj animirani film postao je najuspešniji film 1938. godine i zaradio je približno $8 miliona (današnjih $98 miliona) u originalnom pozorišnom izdanju. Uspeh Snežane dozvolio je Dizniju da otvori Studio Volta Diznija u Burbanku 24. decembra 1939. godine. Animatori dugometražnih crtaća su potom završili Pinokia, a posle toga su krenuli da rade na Fantaziji i Bambiju, dok su animatori kratkometražnih crtaća radili na serijama Miki Mausa, Paje Patka, Šilje i Plutona, privodeći kraju Luckaste simfonije u tom trenutku.

Ratni period[]

Pinokio i Fantazija nastali su posle Snežane, i prikazivani su u bioskopima 1940. godine, ali oba crtaća bila su finansijska razočarenja. Jeftini Dambo bio je planiran kao proizvođač prihoda, ali tokom produkcije novog filma, mnogi animatori su otpočeli štrajk, trajno zatezajući odnose između Diznija i njegovih zaposlenika.

Volt s mikijem

Ubrzo nakon Damba, koji je prikazan oktobra 1941. godine i bio je uspešan projekat koji doneo veliku količinu novca, SAD je ušao u Drugi svetski rat. Američka vojska je od Diznijeve produkcije tražila da snimi propagandne crtaće za vosjku, kao što su Firerovo lice i dugometražni animirano/igrani film Pobeda vazdušnim putem iz 1943. godine. Propagandni vojni filmovi nisu doneli prihod, međutim i Bambi nije bio dobro realizovan, aprila 1942. godine. Dizni je uspešno re-izdao Snežanu 1944. godine, proslavljajući 7 godina Diznijevih dugometažnih crtaća. Jeftini paket filmovi, koji sadrže više kraćih crtaća, kreirani su i izdati bioskopima tokom ovog perioda, takođe. Najznačajniji i najuspešniji među njima bili su Saludo Amigosi (1942) i njegov nastavak Tri kabaljerosa (1945), Pesme sa juga (prvi Diznijev animirano/igrani film u kome je više bilo igranih, nego animiranih delova, 1946), Pusti mašti na volju (1947) i Avanture Ičaboda i gospodina Toda (1949).

Početak nove ere Diznijevog studija[]

Do kraj četrdesetih godina 20. veka, produkcija se dovoljno oporavila i mogli su da nastave sa produciranjem dugometražnih crtaća, kao što je Alisa u zemlji čuda i Petar Pan, na kojima su počeli da rade tokom Drugog svetskog rata, i mogli su da otpočnu sa produciranjem Pepeljuge.

Volt voz

Karovudska pacifička železnica[]

1949. godine, kada su se Dizni i njegova porodica preselili u novu kuću sa velikim dvorištem, u Holmbijevim brdima, okrugu Los Anđelesa, Kalifornija, uz pomoć svojih prijatelja Varda i Beti Kimbal, tvoraca njihove sopstvene dvorišne železnice, Dizni razvija nacrte i odmah nakon toga kreće u izgradnju svoje sopstvene dvorišne železnice. Dao joj je ime Karovudska pacifička železnica, što je uzeo iz imena ulice koja se zvala Karovudski put. U sastav železničke, pola milje dugačke, makete su ulazili 14 metara dugački nogari, petlje, nadvožnjaci, strmine, podizajuća rampa i dugačak tunel. Svoju lokomotivu koju je napravio Rodžer E. Brogi u Diznijevom studiu, nazvao je Lili Bel u čast svoje ženi.

Planiranje Diznilenda[]

Volt i likovi

Na poslovnom putu za Čikago krajem četrdesetih godina 20. veka, Dizni je nacrtao skice zabavnog parka predviđenog da njegovi zaposlenici provode vreme sa svojom decom. Ove skice razvile su se u koncept koji je trebao predstavljati veće preduzeće, koje će kasnije dobiti ime Diznilend. Dizni je proveo 5 godina života razvijajući Diznilend i kreirao je novu podružnicu svoje kompanije, koju je nazvao Ved preduzeće, da se bavi planiranjem i stvaranjem zabavnog parka. Mala grupa zaposlenika Diznijevog studia pridružila se kreiranju Diznilenda, kao inženjeri i planeri, i oni su nazvani maštari. Kada je Dizni pokazao svoj plan maštarima, rekao je "Želim da Diznilend bude najzabavnije mesto na svetu i želim da voz kruži njime". Zabavljajući svoje ćerke i njihove prijatelje u svom dvorištu i vozajući ih Karovudskom Pacifičkom železnicom, inspirisalo je Volta da uključi železnicu u plan za Diznilend.

Novi projekti[]

Kada je Volt Diznijeva produkcija počela raditi na Diznilendu,  takođe je otpočela još neke projekte. 1950. godine snimljeno je Ostrvo s blagom, prvi igrani film Diznijeve produkcije, posle njega je usledilo još uspešnih filmova kao što su 20 000 milja pod morem (1954), Dlakavo kuče (1959) i Zamka roditelja (1960). Volt Diznijev studio je prvi uveo TV specijale, kakav je bio Sat u Nedođiji iz 1950. godine. Volt je bio domaćin nedeljne emisije Diznilend u kojoj je prikazivao klipove starih crtaća, pokazivao kako izgleda produkcija i publiku upoznavao sa Diznilendom. 1955. godine debitovao je prvi Diznijev televizijski šou, Klub Mikija Mausa, koji je mnogo puta kasnije reinkarniran.

Širenjem studia, Dizni je manje pažnje usresredio na animaciono odeljenje, poveravajući svoje poslove svojim glavnim animatorima, koji su nosili nadimak Devet staraca. Za vreme Diznijevog života, animaciono odeljenje kreiralo je još mnogo uspešnih dugometražnih crtaća kao što su Maza i Lunja (1955), 101 dalmatinac (1961) i finansijska razočarenja Uspavanu lepoticu (1959) i Mač u kamenu (1963).

Ovi crtaći bili su distribuirani od strane Diznijeve nove podružnice Buene Viste, koja je preuzela sve distibucione dužnosti za Diznijeve filmove od RKO, od 1955. godine.

Volt diznilend

Volt Dizni na otvaranju Diznilenda

Diznilend[]

Diznilend, jedan od prvih svetskih zabavnih parkova, konačno je otvoren 17. jula 1955. godine i nedugo zatim postao je veliki uspeh. Posetioci iz celog sveta dolazili su u Diznilend, koji je sadržao atrakcije bazirane na uspešnim Diznijevim klasicima (i danas sadrži). Posle 1955. godine TV šou Diznilend dobio je novo ime i od tada bio je znan kao Volt Dizni predstavlja, a 1961. godine iz crno-belog prelazi u TV šou u boji, kada biva preimenovan u Diznijev predivan svet u boji, a ime koje je poznato i danas Predivan svet Volta Dizija dobio je 1997.

Sredinom pedesetih godina 20. veka, Dizni je snimio veliki broj edukacionih filmova o svemiru u saradnji sa NASA radnikom (dizajnerom raketa) Vernerom Von Braunom: Čovek u svemiru i Čovek na mesecu 1955. godine i Mars i još dalje 1957. godine. Filmovi su privukli pažnju ne samo opšte publike, već i sovjetskog svemirskog tima.

Šezdesete godine[]

Volt i pl

Volt Dizni sa P. L. Travers i Džuli Endruz

Početkom šezdesetih godina 20. veka, Diznijeva imperija bila je na vrhuncu uspeha, i Produkcija Volta Diznija bila je vodeća produkcija za snimanje porodičnih klasika. Posle višegodišnjeg pokušavanja, Dizni je konačno obezbedio prava na knjigu P. L. Travers o čarobnoj dadilji. Film Meri Popins, snimljen je 1964. godine i bio je najuspešniji Diznijev film šezdesetih godina i mnogi su pozdravili kombinaciju igranog filma i animacije, kao najveće dostignuće. Iste godine, Dizni je otpočeo da prikazuje makete u TV šou Njujorško svetsko sajmište i sve te makete postaće kasnije atrakcije Diznilenda, a prikazan je takođe i projekat novog zabavnog parka na istočnoj obali SAD, o kome je Dizni planirao još od otvaranja Diznilenda.

"Projekat Florida"[]

1964. godine, Produkcija Volta Diznija otpočela je polako da otkupuje zemljište u centralnoj Floridi, zapadno od Orlanda, uglavnom seoske oblasti za Diznijev "Projekat Florida". Kompanija je nabavila 109 kilometara kvadratnih zemlje i počeli su da je uređuju po planu. Volt i njegov brat Roj odlučili su da će zabavni park na tom prostoru nazivati "Diznijev svet".

Planovi za Diznijev svet i EPGS[]

Diznijev svet bio je veća i razrađenija verzija Diznilenda, koji je imao nekoliko terena za golf i nekoliko hotela. Srce ovog zabavnog parka bio je EPGS iliti Eksperimentalni prototip grada sutrašnjice. EPGS je namenjen da bude operativni grad gde će ljudi živeti, raditi i zajedno isprobavati eksperimente naučnika, koji će unaprediti život ljudi.

Smrt[]

Umro volt

Isečak iz novina u kojima piše da je Volt Dizni preminuo

Diznijevo učešće u stvaranju Diznijevog sveta završilo se krajem 1966. godine, kada mu je dijagnostikovan rak levog plućnog krila, najverovatnije zato što je bio pušač. Pregledan je u bolnici Svetog Jozefa, koja se nalazila preko puta Diznijevog studija, a kasnije se njegovo zdravlje vremenom pogoršavalo. Njegova posvećenost projektu "Diznijev svet" trajala je i dok je on ležao u samrtničkoj postelji. Uveče 14. decembra, Roj ga je posetio. Tada mu je Volt davao signale u vezi projekta, o putevima i glavnim mestima EPGS-a i Diznijevog sveta. Čak i kao bolestan i na samrti Voltov um je bio jasan, njegova mašta veoma bujna, a njegov glas entuzijastičan.

Diznijevoj porodici i celom svetu, bio je veliki šok kada je Volt narednog jutra preminuo. Proglašen je mrtvim u 9:35 pre podne 15. decembra 1966. godine, deset dana posle proslave svog rođendana. Zvanično, uzrok smrti je bio "akutni cirkulatorni kolaps". Njegovo srce je jednostavno prestalo da kuca.

Roj, koji je uvek podržavao Volta i pazio na njega izgubio je smisao života. Oko sat vremena posle smrti, Voltovo stopalo je virilo ispod ćebeta, a Roj koji je stajao pored kreveta nežno je trljao stopalo i govorio: "Pa mali, izgleda da je ovo kraj puta". Roj je bio stariji brat do samog kraja.

Volt Dizni je kremiran i njegov pepeo je zakopan na groblju u Glendejlu, Kaliforniji.

Roj je nastavio da radi na projektu, i zabavnom parku dao je ime Svet Volta Diznija u čast svom bratu. Roj O. Dizni preminuo je tri meseca nakon otvaranja parka, 1971. godine.

Nasledstvo[]

Zabavni park Epgos[]

Volt i miki statua

Statua Volta i Mikija Mausa

Kada je po drugi put dograđivan Diznijev svet, EPGS je od strane Diznijevih naslednika dobio ime Epgos zabavni park, koji je otvoren 1982. godine. Epgos park koji trenutno postoji je u suštini živo svetsko sajmište, daleko od grada koji je Dizni zamislio.

Diznijeva zabavna imperija[]

Danas se Volt Diznijeva kompanija razvila u multi-milijardersku televizijsku, filmsku, zabavnu i medijsku korporaciju koja čuva Voltovo ime. Ova kompanija danas poseduje između ostale imovine i 4 odmarališta, 9 zabavnih parkova, 2 vodena parka, 32 hotela, 8 filmskih studia, 6 izdavačkih kuća, 11 kablovskih TV kanala i jedan satelitski kanal.

Diznijevi zabavni parkovi danas[]

Danas, Projekat Florida je najveća i najpopularnija turistička atrakcija na planeti, a i Voltov duh i sjaj su još uvek tamo. Od statue "Partnera" u Magičnom kraljevstvu do Stabla života u Životinjskom kraljevstvu, još uvek se svi rado sećaju Volta i on je voljen od strane posetilaca. Likovi zabavnog parka i ostali članovi nastavljaju njegovu viziju.

Diznilend je razvijen iz skučenog zabavnog parka u dva zabavna parka sa odmaralištem, 2 hotela i ogromnim tržnim centrom. Diznijev svet je popularno mesto za turiste širom sveta, a najposećeniji zabavni park je Diznilend u Tokiju (drugi najposećeniji je park Tokijo Diznijesa). Septembra 2005. godine otvoreno je veliko Diznilend odmaralište u Hong Kongu.

Maja 2005. godine, Volt Diznijeva kompanija je proslavila 50 godina postojanja Diznilenda otvaranjem festivala Srećan povratak na Zemlju u Dvorcu Uspavane lepotice. Diznijevi parkovi su po celom svetu čuveni po standardima koje je postavio Volt u Diznilendu.

Statua put

Diznijeva animacija danas[]

Tradicionalni ručno-crtani crtaći, sa kojima je Volt započeo, jedno vreme su izrađivani Volt Diznijevoj kompaniji. Posle nekoliko neuspešnih tradicionalno animiranih crtaća iz ranih dvehiljaditih godina, dva pomoćna studia u Parizu i Orlandu su zatvorena, a centralni studio u Burbanku počeo je da koristi računarsku animaciju. 2004. godine Diznijeva kompanija je objavila da radi na svom poslednjem tradicionalno animiranom crtanom filmu Pobuna na farmi, ali 2009. godine ipak je napravljen tradicionalno animirani crtać Princeza i žaba.

Kalifornijski institut umetnosti[]

Dizni je znatno vremena posvetio osnivanju Kalifornijskog instituta umetnosti, koji je oformljen 1961. godine spajanjem muzičkog konzervatorijuma iz Los Anđelesa i Činardskog umetničkog instituta koji je pomogao tridesetih godina, kada je bilo potrebno izvežbati Diznijeve zaposlenike.

Lilijan Dizni je posvetila puno vremena posle Voltove smrti u usavršavanju ovog instituta. Posle njene smrti, njihova ćerka Dijana i njen muž Ron su nastavili tu tradiciju. Kalifornijski institut umetnosti je danas jedan od najvećih univerziteta Kalifornije, najviše zbog toga što je povezan sa familijom Dizni.

Citati[]

"Ne zaboravite, da je sve počelo od jednog miša."

"Vi ćete biti mrtvi samo ako ne budete bili dete. Odrasli su dece, samo porasla."

"Nikada nisam želeo da pravim nastavke. Nisam želeo da gubim vreme u pravljenju nastavka; pre bih to vreme iskoristio da radim nešto novo i drugačije."

"Zašto brinuti? Ako ste dali sve od sebe da uradite nešto, briga to sigurno neće poboljšati."

"Ja ne mogu biti najveći svetski umetnik, kao ni animator. Ja imam samo ljude, koji rade za mene i čije su veštine mnogo veće od mojih. Ja sam samo čovek sa idejama."

"Svaki vaš san može postati java, samo ako imate hrabrosti da ga pratite."

"Animacija može da objasni, sve što čovekov mozak može da smisli."

"On (Miki Maus) je došao u moj mozak i iz njega na papir, 20 godine ranije na vozu Menehetn-Holivud u vreme kad smo moj brat Roj i ja bili u velikim biznis problemima"

"Smeh je nešto najvažnije što Amerika izvozi."

"Dobro je biti motivator."

"Ako nešto sanjaš, možeš to i ostvariti."

"Ja nikad nisam depresivan, ja sam uvek, uvek srećan."

"Sutrašnjica može biti savršeno doba."

"Kada se ljudi smeju Mikiju, smeju se zato što je previše sličan čoveku i to je tajna njegove popularnosti."

"Ti si bogat sve dok ne radiš zbog novca."

"Čovek nikada ne sme zanemrati porodicu zbog posla."

Zanimljivosti[]

  • Arandelski kralj jako podseća na njega.
  • U TV seriji Jednom davno, kada August otkriva Snežani, da su bajke nastale od strane raznih autora, pominje i izvesnog "Volta".
  • U petom razredu, Volt je zapamtio govor Abrahama Linkolna (iz zabave) i iznendadio sve kad se pojavio u kostimu šesnaestog američkog predsesdnika. Njegov kostim je sačinjavao stari kaput njegovog oca, kao i kućno urađena brada. On je čak na obraz nalepio mladež. Njegov učitelj je bio oduševljen.
  • Dizni je imao jednostavan ukus, što se tiče hrane. Prema priči njegove ćerke Dijane: "On je voleo pomfrit, hamburgere, zapadnjačke omlete, palačinke, konzerviran grašak, paprikaš, papazjaniju, goveđe sendviče. Nije gotivio povrće, ali je voleo pileće iznutrice, makarone i sir." Lilijan Dizni se žalila: "Zašto ja da spremam dobro jelo, kad je Dizniju dovoljan čili ili špagete iz konzerve."
  • Iako je bio Hrišćanin, Volt nije često posećivao crkvu. Religiozni ljudi su ga zamolili da napravi religiozne crtaće, on je to odbio, međutim, nekoliko likova Luckastih simfonija je preuzeto iz Biblije.
  • 1940. godine Američi federalni biro istraživača dodelio je Dizniju funkciju Infomatora. Kasnije je unapređen u specijalnog agenta.
  • U jesen 1963. godine, dok su tražili mesto za "Projekat Florida" Roj i Volt su prvo preletali Floridu, kasnije šume i močvare blizu Orlanda, gde su odlučili da će biti mesto za izgradnju Diznijevog sveta. Kad su se vratili saznali su da je tog popodneva ubijen američki predsednik Džon Kenedi.
  • U Parku iz doba jure, lik Džon Hamond je napravljen prema Voltu.
  • U školskoj predstavi glumio je Petra Pana.
  • Prema Ričardu Šermanu, Volt je imao običaj da ga zamoli da mu izvede "Hranite ptice", njegovu omiljenu pesmu iz filma Meri Popins. Posle Voltove smrti Ričard je i dalje nastavio da izvodi tu pesmu za Volta.
  • Tom Henks je glumio Volta Diznija u filmu Spasavanje gospodina Benksa.* Postoji urbana legenda da Volt nije umro, već da je zaleđen i da se nalazi ispod Diznilenda.
  • Igrao je polo kao mlad.
  • Postao je pušač tokom Prvog svetskog rata.
  • Doprineo brojnim crtežima za novine njegove srednje škole.
Advertisement